Academia Istropolitana Nova (AINova) iz Slovacke upucuje poziv za jednogodisnji studijski program iz oblasti Zastite i unapredjenja graditeljskog nasljedja - BHCD (Built heritage conservation and development).
You may read EXPEDITIO news here.
Academia Istropolitana Nova (AINova) iz Slovacke upucuje poziv za jednogodisnji studijski program iz oblasti Zastite i unapredjenja graditeljskog nasljedja - BHCD (Built heritage conservation and development).
Zvečan je vijekovima bio brana raznoraznim osvajačima. Po narodnom predanju, grad je često i rado pohodio Kraljević Marko, pa ga mnogi i danas nazivaju "Markovim gradom". Na lijevoj obali Ibra, tamo gdje u svoje korito prihvata rijeku Sitnicu, visoko na brdu iznad Kosovske Mitrovice, nalazi se Zvečan, jedan od najstarijih i najznamenitijih srpskih srednjovjekovnih gradova.
Hram Boga Mitre u Jajcu smatra se jednim od najznačajnijih spomenika antičog doba u BiH. Prestonica bosanskih kraljeva očuvala je mnoge tragove svoje duge i burne prošlosti. Gradovi i gradska naselja, slično ljudima i svemu drugom u prirodi, imaju obilježja i znamenja po kojima ih razlikujemo i prepoznajemo. Jajce je jedan od onih malobrojnih gradova koji su od samog postanka u čvrstom zagrljaju prirode; obdareni znamenjima i neprolaznom ljepotom; ukrašen koloritom jedne od najljepših rijeka i vodopadom kakav je mogla da stvori samo Pliva, čarobna rijeka podno Janja i Vitoroga.
U dolini Vardara, nedaleko od Velesa, nakon devet vijekova oživljen antički Stobi, nekadašnji glavni grad provincije „Makedonija Salutaris. Ko još nije čuo za antički Stobi? Za taj stari helenski grad nedaleko od Velesa, kraj varošice Gradsko, na samom ušću Crne reke u Vardar. Vjerujemo da je malo onih koji su putovali glavnom makedonskom magistralom ka Đevđeliji, Solunu i sjevernim grčkim obalama a da makar na kratko, u predahu, nisu posjetili Stobi. Jedno od najvećih, svakako i najznačajnijih arheoloških nalazišta u Makedoniji.
Sve najlepše i najradosnije iz mladalačkih dana Vuka Stefanovića Karadžića vezano je za ovu planinu na zapadu Srbije
Sve što je imalo nekog bitnijeg odraza na život znamenitih ljudi, kakvi su Tesla, Pupin, Andrić, Nušić, Milanković i drugi velikani srpske nauke i kulture, s vremenom i samo postaje glasovito i znamenito. Takav je slučaj i sa užim zavičajem Vuka Stefanovića Karadžića.
Putpis kakav do sada nijeste vidjeli...
http://chernobyl.users.cg.yu
autorka: Elena Filatova
prevod sajta: Vuko Strugar
U Tiranu sam stigla avionom, primicala se ponoć. Švedska nevladina organizacija „Baština bez granica“ organizovala je susret onih koji se bave nasleđem iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Vojvodine, i Albanije. Ispred hotela „Kalifornija“ u centru grada, palme i gusto rastinje na maloj površini, pored zgrada u kolonijalnom stilu. Tirana je deo sveta sa aromom Mediterana, a bez mora. U hotelskoj sobi, kao svakoj drugoj na bilo kom delu Planete (kao da pre toga nije postojala poluvekovna zabranjena albanska tertorija gde stranci nisu bili dobrodošli), u kupatilu gosta čeka par papuča, ne za poneti, već da se koriste na licu mesta. I to je jedino iznenađenje ove noći, na novoj teritoriji.
28 septembra 2003. godine, postavljena je na hrid podno Krimovice u Grblju crkvica Svetog Nikole, uz pomoć vojne ploveće dizalice. Crkvica je obnovljena na kopnu i prevezena kamionom i morskim putem do hridi. Septembra 2003. godine, obnovljena je malena crkva posvećana zaštitniku pomoraca i putnika Svetom Nikoli, koju je, po predanju, izgradio Grk pomorac na morskoj hridi u blizini sela Krimovice u Grblju u Boki Kotorskoj.