U okviru projekta SOSTENUTO, započele su pripremne aktivnosti na Mapiranju slojeva nematerijalnog kulturnog nasljeđa Boke, i to kroz prikupljanje informacija o lokalnim svetkovinama, običajima, ritualima i legendama. Iz razgovora sa građanima Kotora, Tivta i Herceg Novog, pokušaćemo da saznamo koliko im znače ovi segmenti kulture u Boki i koliko ih poznaju, smatraju li ih kulturnim blagom koje dobija na značaju u današnje vrijeme, ili na njih gledaju kao na zaostavštinu prošlosti koja gubi svoj smisao. Takođe, za projekat je važno koliko su građani/ke svijesni činjenice da ovaj segment nasljeđa ima ekonomski i socijalni potencijal. U nastavku teksta mozete pročitati kratke crtice iz Herceg Novog koje ilustruju početak aktivnosti na terenu. Mapiranje na terenu je započelo u februaru i trajaće do juna 2011.
Novljani i Novljanke o legendama...
Prve legende Boke Kotorske stare su preko tri hiljade godina, a potiču iz vremena kada su Boku nazivali Crnodubokom rijekom. Iako je teško utvrditi gdje prestaju istorijske činjenice a gdje počinje mit ili bajka, legende Boke su, osim rijetkih izuzetaka - istorijske priče. One su se prenosile s koljena na koljeno, dopunjavale, mijenjale i čuvale kao prava istorija. Uvijek su imale uticaja na život u ovim krajevima, posebno na razvijanje vjerske, kulturne, duhovne i nacionalne tolerancije. Poruke koje nose, nedvosmisleno ukazuju na to da se dobro dobrim vraća, kao i da više sile često surovo kažnjavaju one koji to zaslužuju, kaže između ostalog, Tomislav Grgurević u knjizi o legendama iz Boke „Odjeci starih vremena“.
Rijetki sagovornici se upravo pozivaju na ovu knjigu, koja sa dobro kotira i u bokeškim knjižarama, dok većina njih nije upućena u konkretne priče iz davnina. Najređi su oni koji vole da pričaju legende i zahvaljujući kojima bajkovita prošlost Boke Kotorske ima šanse da nastavi svoj život u budućoj „redizajniranoj“ verziji Boke – ova pak obećava prosperitetniji život...
– Dok nisam pročitala knjigu o legendama iz Boke, ništa o tome nisam znala. Slušala sam još kao djevojčica o tome da u Boki postoje vile koje čuvaju naše gradove kao o da moram biti dobra kako me koja od njih ne bi ponijela u planine ... ali ni jedne konkretne legende se ne sjećam. To jeste dio naše tradicije i naravno da mi znači – od toga se ne može pobjeći, na kraju krajeva. A što bolji način nađemo da ih ispričamo turistima, bolje ćemo proći... (Turistička radnica, Herceg Novi)
- Mi smo u Novom uglavnom slušali o Herceg Stjepanu i o tome kako je nastao ovaj naš grad. Slušao sam i o tome da je Sveti Sava ovdje boravio, a manastir Savina po njemu dobio ime. Mislim, međutim, da kod turista bolje prolaze legende kao što je ona o nastanku ostrva Gospa od Škrpjela, odnosno, one legende koje nisu vezane za suvoparna istorijska dešavanja ... (Profesor u srednjoj školi, Herceg Novi)
- Nisam slušao o pojedinačnim legendama i ne znam niti jednu...ali znam da su nas kao djecu plašili vilama. Govorili su mi da smo sirotinja a da se ona mora ponašati u skladu sa Božijim zapovjestima ... Ne znam jesu li priče iz Boke dobre za turiste, moraćete pitati one koji se u to razumiju... ali ja sam vazda volio da slušam o običajima drugih ljudi – pa zašto onda turisti ne bi slušali naše priče iz Boke? (Kondukter autobusa, Herceg Novi)
- Ne znam ni jednu bokešku legendu ali sam čuo da postoje. Volio bih da saznam pa slobodno pisite o tome jer to je izgleda i jedini način da naučim nešto. (Trgovac, Herceg Novi)
- Moja omiljena legenda je ona o tome kako je Mirište dobilo ime i mogu Vam je ispričati... U pradavna vremena, kada se vrijeme nije još ni računalo, postojala su na ovom području mala plemena koja su stalno ratovala. Vila, zaštitinica ovog kraja, a mnogi kažu da je to bila boginja Dijana, podigla je jednom veliki vjetar na moru, i sve njih primorala da se sklone u modro zelenu uvalu kraj Herceg Novog. Potom ih je natjerala da se svi međusobno pomire, po čemu je uvala Mirište i dobila ime. Kažu da oni koji se jednom pomire u Mirištu, više nikad ne mogu da se posvađaju, a takodje, kažu i da zbog toga naš narod „vuče“ tu crtu tolerantnosti... Takodje, znam i za legendu o tome kako je nastala lovorika, a koja kaže da se sama boginja lova, Dijana, pretvorila u nju. To je naime učinila bježeći pred Apolonom, od koga je inače morala da se krije. Jer ako bi se desilo da je ugleda, ovaj ljubitelj žena bi je sigurno poželio za sebe, a ona nije htjela da mu se poda. Desilo se, međutim, da je jedno jutro sunce izašlo neočekivano rano i da je Apolon ugledao Dijanu na kamenom ostrvcetu, koje danas zovemo Mamula. On je odmah poželio da je uzme, no Dijana je otišla svom ocu i zamolila ga da je spasi od Apolona tako što će je pretvoriti u nešto što će biti zauvijek zeleno i mirisno. Ovaj je pretvorio u lovoriku koja i danas miriše zelenom Bokom... Postoji inače i nastavak legende koja govori o nastanku Mamule a po kome je boginji Dijani spao prsten i zakačio se za jednu od stijena u moru. Vremenom su se oko njega počeli skupljati kamenčići i sve više taložiti, pa je niklo ostrvo, upravo ovakvo kakvim ga danas znamo – okruglo, u obliku prstena. (Kulturna radnica i novinarka, Herceg Novi)
Zapisala: Aleksandra Maric
Uključite se i Vi, pošaljite nam svoje mišljenje putem e-maila Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. sa naznakom: Mapiranje slojeva nematerijalnog kulturnog nasljeđa Boke ili nas pozovite kako bi smo Vas posjetili na terenu – naš broj telefona je 032/ 302 520.
