Početak 20. vijeka obilježilo je intenzivno povezivanje gradova Srbije, Crne Gore i Bosne železnicom kao najsavremenijim vidom saobraćaja tog doba. Kada su na red došli Užice, Višegrad i Sarajevo, austrijski inženjeri i srpski radnici našli su se na muci kako da savladaju veliki prevoj Šargan između Zlatibora i Tare, gde je trebalo u samo par kilometara vazdušne linije savladati visinsku razliku od preko 300 metara.
Naime, pruga se iz stanice Mokra Gora koja je na 555 metara nadmorske visine penje na 830 metara pred stanicom Šargan Vitasi. Jedino rješenje bilo je isprojektovati petlju u kojoj se pruga probija trasom koju je gotovo nemoguće opisati riječima, dok priložena karta taj zamršeni čvor mnogo bolje prikazuje.
Zabilježen je raritet da na međustanici Jatare nikada nije prodata nijedna vozna karta, dok se naši roditelji sjećaju kako je lokomotiva vozila samo žene i djecu dok su odrasli morali preko brda pješke inače lokomotiva zbog težine ne bi mogla da izvuče uspon.
Nazvana imenom Šarganska osmica, ovaj jedinstven primjer savladavanja terena u Evropi je sagrađen 1922. godine. Na trasi dužine 13.500 metara nalaze se 22 tunela i desetak mostova i vijadukta. Širina kolosjeka je 0,76 metara i ove pruge se jednostavno zovu pruge uskog kolosjeka.
U željezničkom sistemu Balkanskog poluostrva ovaj tip kolosjeka se značajno razvijao u prvoj polovini 20. vijeka i njim su bili povezane stanice zapadne Srbije, centralne Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Nažalost, 60 tih i 70 tih godina jugoslovenske vlasti su ukinule sve ove pruge i potpune isčupale pragove i šine.
Negdje je uspostavljen saobraćaj normalnim kolosjekom paralelno sa starom trasom dok je na većini slučaja i danas vidljiva ali potpuno napuštena trasa ostala da svjedoči o nekadašnjem živom željezničkom saobraćaju između Mostara, Dubrovnika i Zelenike, između Lajkovca, Čačka i Užica, Višegrada i Foče, Virpazara i Bara.
Jedna od najljepših trasa išla je od Užica kanjonom Djetinje ka Drini i Sarajevu, a 1999. godine krenulo se sa rekonstrukcijom pomenutog parčeta na Šarganu, ovaj put samo za turističke potrebe.
Ponovo će gvozdeni put ovuda proći, sada ne za putovanja već radi uživancije, govorili su stari Tarabici iz komšijke Kremne, a cijela dolina Mokre Gore polako prerasta u centar uskokolosječnih pruga ovog dijela svijeta. Mi se ipak nadamo da će ovih 13 kilometara atraktivne pruge ponovo postati dio redovnog saobraćaja izmđu Užica, Višegrada i Sarajeva.
Aleksandar Stanojlović, d.i.a. iz Pančeva
Posebnu zahvalnost dugujemo “Klubu ljubitelja željeznice” iz Pančeva za ustupljen materijal.
Izvor crno-bijele fotografije je Filatelisticko društvo " Željezničar " Beograd. Izvor ostalih je Klub ljubitelja željeznice Pančevo
