Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere, Prof.dr. Emir Fejzic

Expeditio je krajem juna 2007. objavio knjigu prof. dr. Emira Fejzica «Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere». Ovo je prvi udzbenik objavljen u Crnoj Gori o arhitektonskim i gradjevinskim standardima za prilagodjavanje prostora osobama sa invaliditetom. Sredstva za stampanje obezbjedjena su u okviru Projekta ove nevladine organizacije »Prostori bez barijera» podrzanog na konkursu za dodjelu sredstava za 2006 godinu nevladinim organizacijama od strane Skupstine Republike Crne Gore.

Udzbenik «Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere», je vec objavljen u Bosni i Hercegovini 2001. godine. Ovaj prirucnik je prvi put objavio Arhitektonski fakultet u Sarajevu u saradnji sa nevladinom organizacijom «Lotos» iz Tuzle a njegov autor je Prof. dr. Emir Fejzic.

Udžbenik sadrzi konkretna uputstva za prilagođavanje prostora - nagibi, rampe, liftovi... i koristiće u konkretnim slučajevima primjene ovih principa na terenu.Izdavanjem udžbenika, u široj javnosti se promovise ideja o potrebi jednake pristupačnosti prostora za sve ljude, a takođe, stručna javnost dobija priručnik sa tehnikama prilagođavanja fizičke sredine osobama sa invaliditetom, kako bi bili u stanju da ih primijene u konkretnim slučajevima.

Iz predgovora knjige: Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti dio su svake društvene zajednice. Te činjenice postao sam svjestan 1983. godine tokom postdiplomskog studija na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Prof. dr Dušan Moškon u okviru predmeta Humanizacija grajenega okolja skrenuo je tada moju pažnju na hendikepirana lica i njihove probleme. Rezultat toga bio je seminarski rad pod naslovom: “Osobe sa smanjenim tjelesnim sposobnostima kao učesnici u stacionarnom saobraćaju”, napisan 1985. g.

Tokom prikupljanja građe za taj rad uočio sam nekoliko iznenađujućih činjenica:
- do momenta buđenja moga interesovanja za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima (1984. g.) na ulicama Sarajeva vidio sam nekolicinu invalida-amputiraca koji su koristili štake, ali nikada niti jednog u invalidskim kolicima. Stoga sam bio sklon misliti da njih u Sarajevu nema, što je,naravno, bilo pogrešno i daleko od stvarnoga stanja;
- na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu o arhitektonskim barijerama nije bilo govora niti na dodiplomskom niti na postdiplomskom studiju;
- u to vrijeme ni u jednoj biblioteci u Gradu nije se mogao naći niti jedan naslov koji bi sa arhitektonskog stanovišta tretirao problematiku vezanu za život i rad hendikepiranih lica, a ta situacija i danas je neizmjenjenom;
- u Statističkom zavodu Bosne i Hercegovine nisu se mogli pronaći bilo kakvi podaci o brojnosti ovih lica;
- nije postojala zakonska regulativa koja bi regulirala oblasti liječenja, školovanja, rada, rekreiranja, integriranja u okruženje
-jednom rječju sveukupnog življenja ove društvene kategorije.

Pitanje koje mi se nakon ovih saznanja samo po sebi nametnulo bilo je: Zašto je to tako? Potom: Da li sam bio u pravu kada sam mislio da osobâ umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanih za invalidska kolica u Sarajevu nema?

Više je no očigledno da sam tada bio u krivu. A bio sam stoga, što sam bio dio društvene zajednice koja o ovoj svojoj kategoriji nije uopće vodila brigu niti su je se njeni problemi doticali.

Ono što sam kao pojedinac u cilju mijenjanja takvog stanja mogao učiniti bilo je publicirati seminarski rad. To sam putem udruženjâ koja okupljaju tjelesno hendikepirana lica i pokušao uraditi.

Pomanjkanje novca onemogućilo je u toj namjeri i njih i mene, a od tadašnjih izdavača niko nije bio zainteresiran za objavljivanje knjižice takvog sadržaja.

Netom završeni rat prouzročio je invaliditet ogromnog broja ljudi. Time je natjerao pojedine državne organe na mijenjanje svog stava spram ove problematike.

Nažalost, povećani stepen brige prema osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti još uvijek nije institucionaliziran. Na tom polju ostaje mnogo toga da se uradi, a prije svega novom zakonskom regulativom stvore pravne osnove njihove potpune društvene jednakopravnosti.

Ova knjiga moj je moralni dug prema osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti, kao i prema svima nama koji idemo u godine u kojima ćemo im se pridružiti.

Doc. dr Emir Fejzić, dipl.ing.arch.
Sarajevo, 2000.

----------------------------------------------------------------
Obavjestavamo sve zainteresovane za knjigu " Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere" prof.dr. Emira Fejzica, da mogu preuzeti primjerak u Podgorici i Kotoru na sljedecim adresama:

Udruzenje paraplegicara Crne Gore
Vojvode Ilije Plamenca bb
81000 Podgorica
Tel +382 81 663 155, 81 663 156
Tel/fax +382 81 662 186
Mobile +382 67 258 536
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
www.paramontcg.org

EXPEDITIO
Skaljari bb
85330 Kotor
t + 382 (0)32 302520
f + 382 (0)32 302521
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
www.expeditio.org