Announcement of the project "Theatre Play about Kotor"

Within the radio broadcast "Two minutes," director Peter Pejakovic announced the project "Theatre Play About Kotor". His complete statement can be found on Radio Kotor.

U novom ciklusu „Dva minuta", rubrici Radio Kotora koja je na programu ponedjeljkom u 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 9.30, priliku da se obrati našim sugrađanima ove sedmice ima Petar Pejaković, pozorišni reditelj, direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu i predavač na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.

Poštovane Kotoranke i Kotorani,

U nekoliko navrata sam Vam se obraćao u emisiji baveći se temom kotorskog pozorišta, odnosno, pozorišta u Kotoru. Ovaj put, neće bit riječi o pozorištu u Kotoru, već o pozorištu o Kotoru. I ove riječi ovaj put nisu same neke lične impresije, zapažanja, analize, lamenti i sl. Ovo obraćanje je zapravo poziv da se uključite i to me posebno raduje. Naime, uskoro započinje projekat izrade pozorišne predstave o Kotoru. Kotor neće biti samo mjesto gdje se nalazi i stvara pozorište, već će biti njegova tema i inspiracija. Svi zainteresovani građani mogu da se uključe i postanu stvaraoci ove predstave. Mogu da ispričaju svoje priče, daju ideje i time doprinesu stvaranja teksta predstave. Mogu da se uključe kao glumci i svoje priče odglume na pozorišnoj sceni. Mogu da doprinesu na bilo koji način koji sačinjava predstavu: kroz kostime i scenografiju, muziku, pjesmu, ples, šminku i frizuru, produkciju, donaciju, organizaciju i dr.

U pitanju je, dakle, dokumentarna pozorišna predstava. Predstava o nama samima i, prije svega, naša predstava o Kotoru. Grad Kotor treba da bude glavni lik ove predstave koja će progovoriti o njegovim ljubavima, o njegovim zabludama, o njegovim problemima, o njegovim čarolijama, o njegovim smijurijama i tragedijama. Odnosno, o svemu o čemu Vi koji živite u njemu i doživljavate ga kao svoj grad pronalazite da je istinski važno da se progovori. Da li će ta predstava ispasti komedija ili tragedija, melodrama ili farsa, groteska ili vodvilj, mjuzikl ili horor; nije ni važno. Jedino je važno da iskazano bude iskreno i važno, odnosno, da se suštinski tiče grada Kotora i svih onih koji organski pripadaju ovom gradu, a onda i on njima. Znamo svi da Kotor nudi obilje tema, ne bi bio Kotor da nije tako: istorija i budućnost, kultura i nekultura, arhitektura i priroda, turizam i privreda, životarenje i izumiranje, fešte i tugovanke, more i luka, buka i tišina, čistoća i prljavština, karnevali i depresije, malograđanština i megalomanija, kriminal i svetost, parking i zaobilaznica, religija i skaradnost, šovinizam i multinacionalizam, djeca i stari, pomorci i kontinentalci, infrastruktura i poezija, oriđinali i mediokriteti, tranzicija i tradicija itd. Na vama je samo da odaberete.

I postoje samo tri nužna kriterijuma za izbor: da se ta tema Vas i te kako tiče, da se suštinski tiče što većega broja drugih Kotorana; i da iz te teme izvire konkretna životna, ili ako hoćete, Vaša priča. Ako imate priču ili čak samo potrebu da progovorite o Kotoru i mislite da je to važno ne samo za Vas, već i za druge Kotorane, ili čak ako imate želju da to učinite sa pozorišne scene i budete glumac u predstavi o Kotoru prijavite se u Radio Kotor. Uz puno dobre volje i puno slobodnog vremena možete postati dio pozorišta koje se „iz prave" bavi svojim gradom. I Kotor to svakako zaslužuje, a i na sreću ili na žalost, veoma je inspirativan. Neki su već sigurno primijetili, kako je ova ideja „Pozorište o Kotoru" svojevrstan pleonazam. Kotor je već dovoljno pozorište i nema potrebe da se o njemu pravi dodatni teatar. To je tačno, i vjerujte mi na riječ, jer obojicu, i Kotor i pozorište veoma dobro poznajem, izrazito su slični. Ali ovdje nije riječ o pozorištu kao prostoru teatralnosti ili kluturnom programu već o prostoru koji ljude poziva da izraze svoju duhovnost. Dakle, nije riječ o prostoru za obrazovno, kulturno, političko, zabavno ili neko drugo društveno djelovanje ili potrebu. I ne mislim da pravo pozorište treba da bude lišeno edukativnosti, politike ili zabave; naprotiv. Ono treba da je životno, ali ovdje se postavlja pitanje gdje je u gradu kao Kotoru taj hram duhovnosti i kako se do njega stiže. Pozorište je nekada to bilo, mjesto istinske svjetovne duhovnosti u koje se hrlilo. Danas je to nasušna potreba, a pozorišta nema ili izumiru. Pozorište o Kotoru bi trebalo da se vrati svojim korijenima, odnosno najelementarnijim ljudskim vrijednostima na kojima je zasnovano: ljepoti, istini, dobroti i suštini.

I dokle čekamo pozorište u Kotoru, a sjetite se onog divnog pozorišnog komada „Čekajući Godoa" koji je tako čudesno sabrao svu tragikomičnost ljudske egzistencije, pridružite se Pozorištu o Kotoru. Dobro svi znamo da za pozorište nije potrebna ni zgrada, ni tehnika, ni zaposleni, ni novac, ni politička volja, niti profesionalci. Uzgred, u Kotoru sve to imamo, ali pozorišta nemamo. Za pravo pozorište su potrebni ljudi, malo duše, jedan grad i duboka potreba da se izraziš na daskama koje život znače. Moj profesor režije me je učio da to nisu daske koje su pod nama na pozornici, već one u glavi. Dakle, Kotorani, ako imate daske, ponesite ih, i to ne morate svaku. Čekamo Vas. Do viđenja u Pozorištu o Kotoru.

Petar Pejaković

------------

ACT4CITY is funded by Balkan Arts and Culture Fund BAC. BAC is supported by the Swiss Government through the Swiss Agency for Development and Cooperation (SDC) and the European Cultural Foundation (EFC).