Predanje kaže da su majstori dijatreta* bili pod posebnom zaštitom rimskih careva i imali specijalni tretman, jer čovjek je za života mogao da napravi možda samo jednu.

Osim svoje primarne, praktične namjene ovi luksuzni pehari bili su i odraz pripadnosti određenom staležu, porodici, a vrlo je bitna i estetska kategorija jer se kroz njih reflektuju i ukus i moda jedne epohe, životni stil. Dijatreta kao kraljica večeri za trpezom moćnog gospodara ili samog cara, napravljena da bude izložena hiljadama očiju, da pokaže ljepotu, izazove uzdah, da svjedoci o raskoši...A, onda, možda, nakon mnogih pirova koje su prošli zajedno bude sahranjenja sa svojim vlasnikom...

Veliki gradski park u Tivtu utemeljen je daleke 1892. godine o čemu svjedoči natpis na tada postavljenom spomen obilježju sa kojega, prevedeno sa njemačkog, citamo: "Ovaj park je osnovao 1892.godine bivši mornaricki admiral Friherr Von Sterneck. Izgradnjom su rukovodili komandanti brodova Hnatek, Padevit, Ziegler, Denning, Heinrich i C.Lanjuz kao i poslovođa Nedwich".

Područje Skadarskog jezera je jedno od najmanje poznatih oblasti u Crnoj Gori. Većina nas Crnu Goru prepoznaje po primorju ili Durmitoru i Žabljaku, ali Skadarsko jezero ništa manje ne zaostaje svojom ljepotom, posebnošću, bogatstvom kulturnog i istorijskog nasljeđa, raznovrsnošću prirodnog i životinjskog svijeta.

Samo se sluti, u tišini i melanholiji, što obavijaju jedno od dva školja pred Perastom, koliko tajni skriva ovo ostrvo kamenih zidova i vitkih čempresa. Ovaj komadić kopna između Veriga i Perasta, zbog svog položaja, bio je možda mjesto gdje se još od antičkog vremena grade utvrđenja. Po predanjima, koja su zabilježili stari hroničari i istoričari: Orbini, Balović i Zmajević, Iliri i Rimljani su ovdje podizali utvrde za odbranu Risna i povjerili ih Peraštanima na čuvanje.Očuvani odbrambeni zidovi sa puškarnicama su potvrda da je ostrvo u vrijeme venecijanske, francuske i austrijske vladavine Bokom korišćeno kao vojno utvrđenje.

Peraški školji Sv. Đorđe i Gospa od Škrpjela su neodvojivo povezani sa istorijskim, pomorskim i kulturnim razvojem Perasta, sa kojim zajedno, čine najčarobniji dio Bokokotorskog zaliva. Mir školja Sv. Đorđa čuvaju visoki zidovi i vitki čempresi, ispod kojih su zauvijek usnuli u travi topovi koji su donosili nemir na ovo mjesto molitve i tišine.

"Kula Sv. Petra na Karuču je najstariji objekat u naselju. Naime, selo se formiralo prije 200 godina, kada su stanovnici Rvaša tu podigli magacine, gdje su čuvali ribarsku opremu i vršili preradu ribe. Ovi objekti su, u početku, služili samo kao privremena staništa, u periodu intezivnog ribolova. Kasnije, sredinom prošlog vijeka, počelo je stalno naseljavanje Karuča. Do rata u selu je bilo oko 20 domaćinstava. Živjelo se bez struje i puteva, od malo stoke i nešto obradive zemlje u Dodošima, i naravno od ribolova. Poslije rata Karuč doživljava sudbinu mnogih crnogorskih sela. Počinje postepeno zamiranje i gašenje sela. Danas je aktivno samo nekoliko domaćinstava, iako je uvedena struja i probijen put.

Ime je dobio po obližnjem brdu Ostrogu. Često se naziva i Podmaine. Do ovog dvojnog toponima dolazi zbog blizine zapustjelog manastira Podmaine sa crkvom Sv. Petke. Okružen potocima i terasastim livadama iz njega se pruža impresivan pogled na Budvu i more.

"...Život Jelene Balšić višestruko je vezan za Bar, gdje je bila i njena prijestonica. Rođena je 1269 godine u Kruševcu i odrasla na dvoru svoga oca, srpskog kneza Lazara. Bila je veliki ljubitelj knjige i kao vrlo obrazovana žena nazvana je Učena. Mlada i lijepa očeva ljubimica udala se za znatno starijeg Đurađa II Stracimirovića Balšića, gospodara Zete i Gornje Albanije. On je ženidbom sa "gospođa Lenom" učvrstio rodbinske veze sa srpskom vladajućom dinastijom (njena majka Milica bila je kći kralja Vukašina a Kraljević Marko bio joj je ujak).