Utisci učesnika/ca sa treninga u Rumuniji 2012

U okviru projekta CSEinHeritage - Uključivanje civilnog društva u brigu o nasljeđu na području Zapadnog Balkana u Bánffy Castle u Bontidi, Rumunija održala su se dva treninga u toku ove godine na kojima su učestvovali predstavnici Expeditio.

U prilogu ćete naći izvještaje učesnika/ca I modula (održanog u periodu od 23.juna do 07. jula 2012) i IV modula (održanog u periodu od 04. do 18. avgusta 2012).

Utisci učesnika/ca sa I modula treninga u Rumuniji 2012

Kao predstavnici/e NVO Expeditio iz Kotora imali smo priliku da u periodu od 23. juna do 7. jula 2012. godine učestvujemo na radionici o tradicionalnim metodama gradnje koja se održavala u Banffy zamku u Bontidi, Rumunija.

Tokom prva dva dana boravka, na uvodnim predavanjima, slušali smo o tradicionalnim metodama zidanja i stolarstva, kao i o njihovim mogućim primjenama kada je u pitanju obnova spomenika kulture od istorijske važnosti.

Sve ono o čemu smo slušali imali smo prilike da vidimo narednih dana na gradilištu, gdje nam je zadatak bio da, koristeći isključivo tradicionalne metode obrade drveta i tradicionalne spojeve, napravimo drvenu krovnu konstrukciju koja će biti postavljena na aneks glavne zgrade u kompleksu Banffy zamka. Pošto je za većinu učesnika/ca radionice ovo bio prvi susret sa stolarskim zanatom, počeli smo od osnovnih stvari kao što su: oštrenje stolarske olovke, obilježavanje grede, korišćenje ručne testere, dlijeta i ostalog alata, pravilno iscrtavanje spojeva, da bi kroz par dana bili spremni za rad na konkretnom zadatku, tj. krovnoj konstrukciji.

Dok se bavimo projektovanjem ovakvih konstrukcija na fakultetu ili radnom mjestu uglavnom ne razmisljamo kako se ti djelovi izvode na licu mjesta, koji spoj koristimo na određenom dijelu konstrukcije i zašto, tako da smo na ovom treningu imali priliku ne samo da vidimo tako nešto već i da ga sami napravimo.

Pored konkretnog individualnog rada bilo je jako korisno vidjeti vrlo profesionalnu organizaciju rada na gradilištu i biti dio tima u kom radite na istom cilju sa ljudima koji dolaze iz različitih zemalja, različitih su struka i obrazovnih profila.

Da bi u potpunosti razumjeli značaj projekta očuvanja i zaštite objekata od kulturno-istorijskog značaja u Transilvaniji organizovana su dva izleta.

Prvo smo posjetili rudnik soli u Turdi, pa zatim fortifikaciju Alba Iulia, gdje smo na konkretnim primjerima mogli vidjeti kako se kulturno nasljeđe može zaštititi, valorizovati i doprinijeti prosperitetu određenog kraja. Napušteni rudnik soli prilagođen je posjetiocima i adaptiran u neku vrstu kulturno-zabavnog kompleksa gdje na 200 m ispod zemlje možete gledati predstavu, igrati stoni tenis , bilijar ili košarku, dok je nekadašnje vojno utvrđenje Alba Iulia postalo vrlo posjećeno izletište sa mnoštvom muzeja, galerija, restorana, lijepo uređenih parkova i zelenih površina.

Međutim, cilj ovih posjeta bio je da vidimo i kako se pri pokušaju restauracije ili rekonstrukcije objekata od kulturno-istorijske važnosti može vrlo lako pogriješiti ukoliko se ne konsultuju stručnjaci iz raznih oblasti ili ukoliko prethodno nije obavljeno ozbiljno istraživanje. Tako da smo imali priliku i da vidimo neuspjelu rekonstrukciju rimskog kastruma na tvrđavi Alba Iulia koji nema nikakvih sličnosti sa originalnim. Kao zaključak nameće se činjenica da su trening centri kao što je ovaj u Bontidi od ogromnog značaja jer podstiču mlade ljude da se vraćaju tradicionalnim graditeljskim tehnikama koje mogu primijeniti u svojim sredinama.

Učesnici/e:

Jelena Pejković , Milica Ristelić i Vlado Leković

Utisci učesnika/ca sa IV modula treninga u Rumuniji 2012

Bilo je svestrano, nekada naporno, ponekad prelako, poletno. Znalo je da bude i dosadno, kao i preinteresantno. Pričanje na engleskom, iako korisno, djelovalo je da se ponekad uželimo svoga govora. Hrana je znala da razočara, ali i da zasiti (i čulo vida i ukusa). Smještaj je znao da varira..od onog pod vedrim nebom (u vreći za spavanje) kad je napolju bilo toplo (znalo je biti poprilično hladno pa se vreća mogla otkazati i u poznu noć), do onog pod krovom, gdje se imalo naočigled ono čime smo se bavili na terningu.

Radni dan počinjao je zvukom koračanja u zajedničkom hodniku onih koji su tog jutra bili najspremniji. Jutarnje aktivnosti obavljale bi se u zajedničkom kupatilu (mada postoji više wc-ova u kompleksu, dakle više opcija) i potom bi se svi skupili na doručku koji je trajao od 8.00 do 9.00 h. Hranu smo već obrazložili ali da kažemo i to da poslije radnog dana (i ponekad besane noći) u Bontidi vaša izbirljivost i pedantnost u ishrani polako iščežnjava..ipak se svuda treba prilagoditi. I to da uvijek možete skoknuti do Kluža na neki specialitet za vašu dušu.

Potom je svako išao na svoj zadatak. „Karpenteri“ su radili spojeve sa drvetom, onakve kakvi su se mogli vidjeti u našim sobama (jer je smještaj u potkrovlju), „renderisti“ su radili fasade kapije i konjušnice kompleksa i oslikavali ih, a „stounmejsoni“ su jednostavno klesali svako svoj kamen.

Timski rad je možda najviše osjetila grupa „karpentera“ dok je kod „stounmejsona“ ipak više dominirao duh individualizma, jer je svako imao svoj kameni blok koji je trebalo da razultira određenom formom profila okvira prozora. „Renderisti“ su isto tako radili više timski nego individualno.

Kako su dani odmicali osjetan je i vidan bio napredak i to je ono što ispunjava, taj produkt koji se dobije na kraju. Samo sjedinjenje sa materijalom, ručna obrada, tradicionalno, bez mašinskih pomagala, čini da se serijski način proizvodnje učini zaboravljenim, nikad nepostojanim. Tako da čak i kada radite kopiju najobičnijeg profila možete osjetiti svojih ruku djelo na njemu. To je zaista divno.

Vikend je neradan i kao i u svim normalnim evropskim državama provodi se odmarajući se ili (kao što je u našem slučaju bilo) još više se umarajući (pozitivno naravno!).

U subotu smo obišli rudnik soli u Turdi, nedaleko od Bontide. Rudnici soli su nešto zaista nesvakidašnje. Najniža tačka na 120 m ispod nivoa zemlje iz koje su se ručno izvlačili džakovi soli, posebnim tehnikama tog vremena (kraj XIX, početak XX vijeka), pod svijećama i bakljama, sada je mali luna park, zabavni centar gdje možete da se vozite ringišpilom, odigrate partiju mini golfa ili se provozate barkom u vještačkom jezeru (mi smo izabrali barku).

Dalje smo nastavili te subote i obišli još jedno zaštićeno područje Torocko, gdje smo imali priliku da uz pratnju vodiča obiđemo objekte tradicionalne ruralne arhitekture Rumunije i doživimo priču njihovog nastajanja, razvoja i sadašnjeg tretmana zaštite lokalne organizacije.

Subotu smo završili u Klužu gdje smo u večernjim satima obilazili klubove i barove ili uživali gledajući film na trgu koji je tada bio u funkciji filmskog festivala.

Naša grupa (Srbija i Crna Gora) nije mirovala pa smo mi i prije subote obišli Kluž koji se nalazi na samo 35 km od Bontide, pa se lako organizovati za obilazak i potom i povratak u Bontidu.

Nedjelja je bila potpuno slobodna, ali smo mi odlučili „da je zakomplikujemo“ i unajmili mini-bus kojim smo obišli Sigišoaru, jedan mali srednjovjekovni grad koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Opojan gradić sa prelijepim šareno ispranim fasadama i opšte prisutnom muzikom koja dopire iza otvorenih prozora tajanstenih kuća. Jedna od najtajanstvenijih je možda ona grofa Drakule koja se nalazi na centralnom trgu ispred katedrale.

A onda nakon ovoga, privođenje radova kraju u drugoj sedmici iii..kud koji mili moji..pa se opet sretnemo ko zna kad i ko zna gdje.

Sve u svemu fina oragnizacija i odlično iskustvo za svakoga ko želi da se upozna sa nečim novim i da pritom nauči nešto novo i da prije svega upozna sebe bolje kroz druge ljude.

Učesnici/e:

Vuk Čvoro, Dubravka Šušić i Filip Krgović

Projekat CSEinHeritage se realizuje u okviru programa IPA 2009 – Civil Society Facility – Multi-beneficiary Programmes "Support to partnership Actions between Cultural Organisations" Evropske komisije - Direktorata za proširenje.

Opšti cilj ovog projekta je jačanje uloge civilnog društva/kulturnih aktera u podizanju svijesti o vrijednostima (društvenim, ekonomskim, obrazovnim, kulturnim) graditeljskog kulturnog nasljeđa važnim za izgradnju društva i razvoj zajednice.

Nosilac projekta je nevladina organizacija Transilvania Trust iz Rumunije. Partneri na projektu su: Europa Nostra, Holandija; EXPEDITIO, Crna Gora; Kulturno nasljeđe bez granica CHwB, Švedska i Evropa Nostra Srbija, Srbija.