Representatives of Expeditio, Milica Tanasijević and Luka Kukrić, participated in the Workshop on traditional methods of construction, held in Bánffy Castle Bontida, Romania, on 17-31 July 2011.
The training was organized by the Transylvania Trust (Romania) in the frame of the CSE in Heritage project (“Civil Society Engagement in community building through the understanding, development, management and preservation of the built cultural heritage of the Western Balkans - CSEinHeritage”). Partner organizations in this project are: Europa Nostra (the Netherlands), EXPEDITIO (Montenegro), Cultural Heritage without Borders - CHwB (Sweden), Emancipimi Civil Ma Ndryshe (Kosovo), Europa Nostra Serbia (Serbia).
Prenosimo utiske učesnice radionice:
„Bontida je malo mjesto pored grada Kluža, u centralnoj oblasti Transilvanije.
Banffy dvorac potiče još iz XVI vijeka, od kada je pretrpio mnogobrojne transformacije. Oblik zamka je mijenjan, dodavani su i rušeni objekti, vršene su nadogradnje i pregradnje. Dvorac je 1946. godine zapaljen i tada se porodica Bannfy iseljava iz dvorca i Rumunije. Posljednja grofica koja je u njemu boravila sada ima 85 godina i živi u Maroku. Posle Drugog svjetskog rata dvorac su koristili pripadnici tada vladajuće partije, Romi, itd. Korišten je kao neki vid komesarijata, skladišta za poljoprivredna dobra, a jedno vrijeme je u njemu čak držana i stoka. U proteklih deset godina dvorac je u programu rekonstrukcije.
Učesnici radionice su bili iz Albanije, Mađarske, Rumunije, Francuske, Bosne, Irske i Srbije. Jezici na kome su držana predavanja i obuka bili su engleski, mađarski i rumunski.
Modul na kome smo mi bili učesnici sastojao se od dva dana predavanja. Predavanja su nam držali stručnjaci iz različitih oblasti, uglavnom arhitekte i građevinski inženjeri, geolog i istoričar umjetnosti koji su bili iz Rumunije i David Baxter kao predstavnik Transylvania Trust-a. Predavanja su bila veoma zanimljiva i dosta korisna za ovu radionicu.
Po završetku dvodnevnih predavanja prešlo se na praktičan dio. Učesnici/se su podeljeni u tri grupe: zidari, kamenoresci i stolari. (Luka i ja smo bili stolari). Svaka radionica je imala svog vođu, majstora i njihovog pomoćnika. Vrlo smo zadovoljni njihovim načinom rada i objašnjenjima. Sa jezikom nije bilo nikakvih problema, ukoliko majstori nijesu znali engleski, tu su bili prevodioci i studenti da prevedu.
Kamenoresci su radili profile za okvire oko prozora i vrata. Ovog puta to su bili enterijerski detalji. Svaki učesnik je dobio neobrađen kamen krečnjak koji je za desetak dana uz pomoć čekića i raznih dlijeta isprofilisao u zadati, nacrtani profil na kamenu.
Zidari su zaziđivali dio obrušenih zidova u dijelu dvorca u kome su bile štale i jedan zid u odvojenom objektu mlina. Naravno, korišćene su opeke (prvenstveno stare ukoliko su mogle da se iskoriste, pa onda nove). Malter je bio krečni. Svaka opeka prije ugradnje u zid je morala da bude nakvašena vodom, pa tek onda povezivana sa ostalim krečnim malterom.
Stolarima je bio zadatak da naprave dio male krovne konstrukcije, nadstrešnice iznad prostorije gdje se nalazi kafe. Sve veze rađene su potpuno ručno. Alat koji je korišćen su dlijeta, ručne testere, drveni čekići, sjekire, stege ... Jedini moderni alat bila je električna bušilica kada su se radile rupe za eksere. Ekseri su takođe drveni. Krovna konstrukcija je od borove građe, a ekseri od hrasta.
Po završetku radionica, svaka radionica je održala malu prezentaciju svoga rada, a takođe su svi učesnici/ce radili i pismeni test o praktičnom dijelu kursa.”