Povodom javne prepiske između Društva prijatelja bokeške baštine i Ministarstva kulture Crne Gore, a vezano za donošenje i sprovođenje Akcionog plana za realizaciju odluka za područje Kotora sa UNESCO konferencije u Istanbulu 2016, Radio Tivat je organizovao okrugli sto, gdje su njihovi predstavnici objasnili svoja stajališta o ovom dokumentu,  kao i drugim pitanjima od značaja za zaštitu nasljeđa ukoliko želimo da područje Kotora opstane na Listi svjetske baštine. Uz predstavnike Društva, naši gosti bili su direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Anastazija Miranović i generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu, Aleksandar Dajković.

NVO Društvo prijatelja bokeške baštine je formirana prošle godine, a šest članova organizacije okupila je tema zaštite prirodne i kulturne baštine, kao i potreba i obaveza da kao građani i profesionalci daju svoj doprinos njenom očuvanju i unapređenju, objasnila je arhitekta Marija Nikolić. U Društvu su i njene kolege sa višegodišnjim iskustvom na pitanjima zaštite kulturne baštine- Aleksandra Kapetanović, Bobo Mitrović i Katarina Nikolić, konzervatorka Jasminka Grgurević i profesionalni fotograf i matematičar Stevan Kordić.

Nakon prošlogodišnjeg otvorenog pisma tadašnjem ministru kulture istim povodom, a to je stanje u UNESCO području Kotorsko-risanskog zaliva, Društvo se i sada obratilo otvorenim pismom ministru Janku Ljumoviću, potaknuto neadekvatnim djelovanjem svih nadležnih vezano za zaštitu područja, istakla je arhitekta Aleksandra Kapetanović. Ovoga puta konkretno ih je potaklo usvajanje Akcionog plana, koji je Vlada Crne Gore usvojila 2.februara 2017.godine vezano za neophodne korake koji su vezani za zaključke Komiteta UNESCO-a sa zasijedanja u Istanbulu.

„Istovremeno smo bili svjedoci da institucije koje su zadužene da čuvaju kulturnu baštinu paralelno nastavljaju sa aktivnostima koje su u konfliktu sa mjerama definisanim u Akcionom planu. Takođe, obratili smo se ministru kulture vezano za probleme oko usvajanja Studije zaštite kulturnih dobara za područje Opštine Kotor. O tome smo redovno, posljednjih dvije godine, obavještavali Nacionalnu komisiju za saradnju sa UNESCO-om i Ministarstvo kulture, ali nismo dobijali odgovore. Naš zahtjev je da Ministarstvo kulture najzad preuzme aktivan odnos u zaštiti prirodnog u kulturno-istorijskog područja Kotora, jer je to državno tijelo koje je najodgovornije za zaštitu ovog područja“- objasnila je iniciranje javnog dijaloga sa odgovornima u ovoj instituciji Kapetanović.

Studija zaštite kulturnih dobara za potrebe donošenja PUP-a Kotor je bazna studija, a za potrebe njene izrade Uprava za zaštitu kulturnih dobara okupila je 12-člani stručni radni tim još 2013.godine. Radna grupa je Studiju predala Upravi još u maju 2015. Za razloge zbog kojih ovaj dokument nije još uvijek usvojen, pitali smo direktorku, Anastasiju Miranović, istoričarku umjetnosti, koja je imenovanjem postala 13-om članicom tog radnog tima.

Da bi ovaj okrugli sto bio to u pravom smislu riječi, te kako bi javnost bila upoznata sa svim pojedinistima, bilo je potrebno da prisustvuju i predstavnici Ministarstva održivog razvoja i turizma, koje je zajedno sa Ministarstvom kulture donijelo Akcioni plan, pa su itekako sudionici u realizaciji ovog plana, kao i predstavnici Opštine Kotor, primijetila je Miranović.

„U timu su bili stručnjaci zaštite, što iz domicilne kuće, što eksterni stručnjaci, koji su radili, produkovali određeni materijal. U jednom momentu, mi smo imali nekih neslaganja, konkretno oko suštinskih mjera zaštite koje se odnose na područje. S obzorim sa se Studija radi za potrebe PUP-a Kotor, razvojnog dokumenta, cijenila sam, iako nisam bila u obavezi, da isti dokument dam na uvid tadašnjem predsjedniku Opštine Kotor, i njegovim stručnim saradnicima. Naravno, on je pogledao dokument, formirao neku svoju, znači opštinsku komisiju, u koju su takođe ušli predstavnici Ministrastva održivog razvoja, Ministarstva kulture, Opštine Kotor. Ne zalazim, dakle, u način kako je te ljude okupio. Dakle, taj tim je tada produkovao jedno mišljenje, koje se ticalo samog materijala studije. Nakon toga, mi smi imali nekoliko sastanaka, mislim dva, u Upravi sa ovom radnom grupom koja je produkovala prvu verziju Studije kulturnih dobara, i tu sam ja sa njima podijelila mišljenje koje mi je stiglo od Opštine Kotor. Trebalo je da se usaglasimo oko nekih mjera, a osnovna mjera oko koje se nismo usaglasili je upravo moratorijum na određena planska dokumenta, lokalne studije ili DUP-ove, svejedno. Nakon toga sam ja ispred kuće, dakle Uprave za zaštitu kulturnih dobara, subjekta koji je naručilac te Studije, tražila da mi se zvanično preda dokument. I, stručni tim je razmatrao dati dokument i tražio od radnog tima  da ga koriguje u određenim stavovima, što se, naravno, nije desilo. Po službenoj dužnosti, odnosno kao organ državne uprave, u obavezi da produkujemo ovakve dokumente. Mi smo iz određenih razloga, u smislu kapaciteta i obima poslova, svojevremeno je direktorica tadašnje Uprave formirala radnu grupu. Isto tako je mogla da tu Studiju radi i Uprava. Mi i danas radimo slične studije, razne, št za PUP-ove, što za druga planska dokumenta. Tako da smo kompetentni, i to nam je zadatak, da odredimo da li je neki dokument po nama u redu, ili nije. Obzirom da se u pojedinim stavovima nismo saglasili sa tom prvom verzijom, mi smo je korigovali“- istakla je Miranović, objašnjavajući da je Uprava naknadno tražila da se taj dokument prevede na engleski jezik, kako bi UNESCO-vi eksperti rekli da li su bili u pravu ili nisu.

„Jedan korak koji je trebalo da prethodi slanju UNESCO-u je Savjet za upravljanje prirodnim i kulturnim područjem Kotora, koji u svojim radnim obavezama ima pravo i zaduženje da razmatra sva relevantna planska dokumenta, sve projekte, uglavnom- sva dokumenta koja se tiču zaštićenog područja. Mi smo željeli da na Savjetu bude prezentirana ta Studija. Savjet bi dao neko svoje mišljenje, da li za ili protiv, i nakon toga bi se vidjelo kakvo bi bilo dalje postupanje što se tiče same Studije. Došli smo do momenta kada se nije desio taj sastanak Savjeta na kojem bi bila prezentirana Studija. Mi smo više puta pokušavali da dođe do te prezentacije, ali se ona nije desila, i tu smo, gdje smo. U međuvremenu se radi plan za obalno područje, za koji se takođe radi Studija uticaja na kulturnu baštinu. Studije za PUP-ove šest primorskih opština moraju da se usaglase sa Studijom za Obalno područje, ne smiju da budu kontradiktorne, nego kompatibilne, tako da je možda i dobro što Studija za PUP nije donešena s obzirom da će, sada već vidimo po dinamici Akcionog plana, biti donešena Studija za Obalno područje, čiji će sastavni dio biti  faktički i Studija za PUP Kotora, i onda smo na vrijeme da sve to izbalansiramo“- objasnila je direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Anastazija Miranović.

Komitet UNESCO, u zaključcima sa zasijedanja u Istanbulu iz jula 2016.godine, zahtjeva od Crne Gore da do 1.decembra 2017.godine donese, osim Studije zaštite kulturnih dobara za potrebe donošenja  Prostorno-urbanističkog plana Kotora, kao i Studije za potrebe donošenja Prostornog plana posebne namjene za Obalno područje, do navedenog datuma bude usvojem i PUP Opštine Kotor, te, po ICOMOS-ovim smjernicama, izrađene Procjene uticaja na baštinu (HIA- Heritage Impact Assessment) za kompletnu plansku dokumentaciju vezanu za zaštićeno područje kotorsko-risanskog basena, kao i konkretne HIA za planirane projekte- most na Verigama i planove za lokalitete Kostanjica, Glavati-Prčanj i Morinj. Upravo iz ovih zahtjeva proistekao je Akcioni plan, koji je za prvi kvartal predviđao stavljanje moratorijuma na gradnju u zaštićenom području, što je Vlada realizovala donošenjem Odluke o zabrani gradnje 30.marta 2017.godine.

Ozbiljne opomene u smislu uvođenja kontrole gradnje u zaštićenom području stigle su i sa prethodnog zasijedanja Komiteta za svjetsku baštinu, u Dohi 2014.godine, na kojemu je prisustvovala i direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore. Na pitanje kako je moguće da je upravo oko pitanja kontrole gradnje i moratorijuma na određena planska dokumenta došlo do nesuglasica  između radnog tima koji je izradio Studiju zaštite kulturnih dobara za PUP Kotor i Uprave, kao organa koji je naručio tu Studiju, Miranović je odgovorila:

„U Dohi 2014. Godine je bila preporuka za kontrolisanu gradnju, a u Istanbulu 2016. zahtjev. Dakle, to je jedan stepen više, rigidniji, gdje se zahtjeva od zemlje članice da preduzme određene radnje. Mi tragom tih preporuka, odnosno kasnije zatjeva, idemo u realizaciju određenih aktivnosti, kako bi svima koji smo za ovim stolom, a i široj javnosti, ispunili glavni cilj- očuvanje područja Kotora na Listi svjetske baštine.“

Činjenica je da su se neke od velikih intervencija u zaštićenom području, i to na nekim od najznačajnijih tačaka u kontekstu kulturnog pejzaža, dogodile nakon preporuka Komiteta iz 2014.godine, te da ni jedan od tih projekata nije mogao biti realizovan bez saglasnosti, odnosno pozitivnog mišljenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na konkretno pitanje vezano za davanje saglasnosti za izgradnju, kako to u planu Ministarstva održivog razvoja i turizma stoji- privremenog objekta na Turskom rtu, Miranović je odgovorila:

„Jeste, Uprava je dala saglasnost. To je planom privremenih objekata bilo planirano, zbog toga kažem da bih voljela da je sa nama neko iz Ministarstva (održivog razvoja) ili Opštine Kotor. Ja tu ne vidim ništa sporno. Slobodno me pitajte što vam je tamo sporno. Dakle, licencirana kuća je radila Studiju vizuelnog uticaja, koja mora da da određene vizure. Ono što je najznačajnije- da se ne ugrožavaju vizure prema markantnim tačkama u prostoru, prema ostrvima Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe, i tako dalje. Licencirana kuće je izradila tu studiju, koja je pokazala da se ne ugrožavaju atributi univerzalne vrijednosti, znači te glavne vizure, i ja ne vidim ništa sporno u vezi onog objekta. To je privremeni objekat. Kad mu istekne plan, on može da se sruši. Danas su svi materijali razgradljivi, mogu da se sruše, uklone. Po tom planu je on dobio dozvolu, i mnogo je manji nego što je trebao da bude.“

Ne želeći da se vraća na temu Turskog rta, što je bio osnovni povod prvog otvorenog pisma Društva prijatelja bokeške baštine tadašnjem Ministru kulture prošlog ljeta, jer je „o toj temi dosta toga rečeno, i očigledno će priča o Turskom rtu trajati duže nego sam objekat“, Marija Nikolić je se vratila pitanju izrade Studije za PUP Kotor:

„Kod izrade Prostorno urbanističkog plana bilo kojeg grada rade se različite bazne studije, i za infrastrukturu, i za prirodu, i razne druge. Ja sam sigurna da niti jedan gradonačelnik nije ocjenjivao te druge studije. Dakle, ne vidim niti jedan razlog da ocjenju studiju, koju je radio radni tim koji je formirala Uprava, dakle možemo smatrati da je sama Uprava izradila taj dokument. Trebalo je samo da se usaglase članovi radnog tima, što se i desilo. Desilo se sve, osim mjere koja je predviđala ovo što se sad Akcionim planom predviđa, ali u blažoj formi. Dakle, obustavu gradnje. S tim što ovdje moram naglasiti- to nije mjera koju je izmislio radni tim, ili neki pojedinac iz radnog tima. To je mjera koja stoji u Zakonu o planiranju prostora- da se za vrijeme izrade planskog dokumenta obustavlja gradnja, s tim da to ne smije trajati duže od dvije godine. Za očekivati je da se ni jedan plan ne bi trebao raditi duže od dvije godine, jer se onda dešavaju situacije u prostoru, koje potpuno obesmišljavaju namjeru njegove izrade. Bilo je moguće sprovesti i tu mjeru, jer smo mi čak stavili slučajeve kada se ona ne primjenjuje,“- kategorična je Nikolić, koja je i sama bila članica radnog tima za izradu Studije.

„I potpuni je non-sens da je neko drugi, izvan Uprave, odlučivao, što govori, i ja se slažem s tim, da MORT (Ministarstvo održivog razvoja i turizma) ima puno uticaja na stanje u prostoru. Međutim, što je bitno reći, i zbog čega smo mi pisali Ministarstvu kulture- Uprava za zaštitu kulturnih dobara je dio Ministarstva kulture, i planski dokumenti, i sve što radi MORT i Opština, nikada nisu potpisani, a da Uprava nije prethodno dala saglasnost. Ipak je odgovornost unutar Uprave,“- stav je Marije Nikolić.

Arhitekta- konzervator, Katarina Nikolić, i sama članica radnog tima za izradu Studije zaštite za PUP Kotor, istakla je: „Ova pojava, koja je ustvari pokrenula čitavu ovu priču, i sve ove Aktivnosti, pa i Akcioni plan, nije nešto što je nastalo juče. Nije nešto što je UNESCO prepoznao 2014. u Dohi i donio takve odluke. Mi imamo Izvještaj UNESCO ICOMOS misije iz 2004.godine, kada se, u stvari, prvi put pojavljuje kod nas ta definicija prekomjerne i nekontrolisane gradnje. Dakle, to nije nešto što je sada urgentno. To je urgentno bilo zadnjih 13 godina, ali niko se nije tada time bavio. Ova Studija, koju smo mi uradili i predali 2015.godine, je bila prihvaćena od većine članova radne grupe. Bilo je par ljudi koji se nisu slagali oko mjera. Mi smo te mjere znatno korigovali u odnosu na svoj strogo stručni stav, upravo iz tog razloga da to ne bi bilo nešto što je suvoparni stav struke, nego nešto što je zaista izvodljivo i što je primjenljivo u praksi. Ono što je tada bilo sporno je upravo zabrana gradnje, zapravo zabrana primjene samo nekoliko spornih, detaljnih urbanističkih planova. Mi smatramo da Studija upravo zbog toga nije usvojena svo ovo vrijeme, dakle posljednje dvije godine, zato što Opštini, ministarstvu jednom, drugom, trećem, nije odgovaralo da prestane primjena tih planova. Ali, mi sada dolazimo u situaciju da je sama Vlada, dakle najviši organ ove države, donijela upravo takvu odluku. I, sada se pitamo zašto smo izgubili dvije godine, jer je u ovom periodu, u posljednje dvije godine, napravljena velika šteta Području. Mi konstantno dobijamo upozorenja iz UNESCO-a da Kotoru prijeti skidanje sa Liste, i prosto želimo da se razjasni situacija,  da vidimo ko je odgovoran, i šta sada može da se uradi povodom toga“.

Katarina Nikolić objasnila je da intervencija Društva prijatelja bokeške baštine, njihovo Otvoreno pismo, nije upućeno nikome lično, ni Anastaziji Miranović, ni Janku Ljumoviću, ni Aleksandru Dajkoviću. „Mi se obraćamo institucijama i pozicijama u tim institucijama, koje su odgovorne, odnosno za koje mi smatramo da su odgovorne za stanje koje sada postoji.“

Zbog čega se nije ranije reagovalo, prije svega sa donošenjem Studije uticaja na kulturnu baštinu za potrebe izrade PUP-a Opštine Kotor, odgovor smo potražili od generalnog direktora Direkcije za kuturnu baštinu, Aleksandra Dajkovića.

Vladina Odluka o zabrani gradnje u zaštićenom području Kotora od 30.marta je jedan od rezultata Akcionog plana, koji je Vlada usvojila 2.februara ove godine, objašnjava Dajković. „I ne samo to. Tim Akcionim planom jasno su precizirani planovi, rokovi, nosioci aktivnosti, partneri, kao i sredstva za realizaciju tog Akcionog plana. Dakle, država se uhvatila u koštac sa svim problemima, koji su, da kažem, kulminirali u Istanbulu. Ta ista Odluka je pokazatelj da se taj Akcioni plan sprovodi u djelo. Mi smo sigurni da ćemo sve te prepoznate ciljeve do isteka postavljenog roka i sprovesti, i da ćemo usvajanjem svih tih dokumenata koji su neophodni za slanje na uvid Komitetu za svjetsku baštinu, iste i dostaviti.“

Na pitanje zašto se nije ranije reagovalo, Dajković je istakao da je u Zakonu o planiranju prostora jasno definisano ko može da uvede moratorijum na gradnju. „To nije ni Ministarstvo kulture, ni Uprava za zaštitu kulturnih dobara. To može, kao što je predložilo tu Odluku, Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Dakle, oni su predložili tu odluku, koja je usvojena na Vladi. A, takođe, tu Odluku je mogla da predloži  Opština Kotor. To se nije desilo. I, koliko sam informisan, Opština Kotor se čekala da ona taj korak napravi. I, kako se to nije desilo, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, kao odgovorno ministarstvo, je procesuiralo tu Odluku ka Vladi“, riječi su Generalnog direktora za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture, Aleksandra Dajkovića.

S obzirom na saznanja u kakvoj smo opasnosti po pitanju očuvanja UNESCO-vog statusa područja Kotora, postavlja se pitanje da li su organi Ministarstva kulture, prije svega Uprava za zaštitu kulturnih dobara, imali pravnu snagu da negativnim mišljenjem zaustave određene projekte, koji su u međuvremenu realizovani u zaštićenom području.

„Početkom prošle godine na Vladi je formiran Savjet za upravljanje Kotorom, koji ima jasne nadležnosti. Predsjednik Savjeta je predsjednik Opštine Kotor, i taj Savjet ima predstavnike raznih, kako nacionalnih, tako i lokalnih ustanova. Savjet je dužan da nadzire i prati realizaciju planova i ciljeva, shodno Menadžment planu upravljanja zaštićenim područjem Kotora, daje mišljenje na prijedloge, programe, projekte, planska dokumenta te podnosi Izvještaj o realizaciji Menadžement plana Vladi. S obzirom da Ministarstvo kulture nije zadovoljno radom ovog Savjeta, mi smo već preduzeli određene korake i inicirali smjenu članova. S tim što mi ne možemo da utičemo na druge institucije, koje su predlagale svoje članove“- kaže Dajković, ukazajući na sve dionike, do samih građana, koji su uključeni u zaštitu naše zajedničke kulturne baštine. „Želim da ukažem i na veliki značaj nevladinih organizacija koje se bave ovim pitanjima. Jer, upravo NVO, i svi ti pojedinci koji su dobronamjerni, koji imaju određena znanja, i zvanja, mogu da nam pomognu da udruženim snagama unaprijedimo stanje naše kulturne baštine. Pa čak ni otvoreno pismo ne doživljavamo kao negativno djelovanje“, objašnjava stav svoje institucije generalni direktor Dajković, ponavljajući poziv koji je Ministarstvo kulture iskazalo u odgovoru na pismo Društva prijatelja bokeške baštine, dostavljeno Radio Kotoru. „Otvoreni smo za saradnju sa ne samo ovom NVO, nego sa svim NVO koje mogu da nam pomognu u realizaciji naših zajedničkih ciljeva“.

„Mislim da se svi slažemo da se zaštita kulturne baštine tiče svih nas“- kaže Aleksandra Kapetanović. „To je definisano i Ustavom i zakonima ove države. Naravno, osim nas, postoje i druge NVO koje se bave pitanjima zaštite kulturne baštine, i doprinose njenom očuvanju. Međutim, jasno se zna u sistemu zaštite kulturne baštine koje su to institucije koje su odgovorne, prije svega te koje su to institucije koje građani i građanke Crne Gore plaćaju da rade taj posao. Drugo je naše volontersko djelovanje, kada imamo vremena. Međutim, nema ni jednog drugog tijela koje građani plaćaju da taj posao rade odgovorno, osim Direktorata za kulturnu baštinu i Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Nema tijela koje može više da uradi na polju zaštite od tih institucija. Uprava je ta koja donosi studije i daje saglasnosti na sve planove, Direktorat može da kontroliše Upravu. Znači, ono što mi možemo, i što činimo, je da pišemo kada smatramo da su neke stavri postavljene kako ne treba.“

Kapetanović se osvrnula i na nekoliko informacija koje je iznijela Miranović, koje, po njenoj ocjeni „ukazuju na to da je naš sistem zaštite u velikom problemu, jer se neke stvari ne postavljaju apsolutno onako kako bi trebalo. Ako mi dozvoljavamo da nam mišljenje na jednu stručnu studiju zaštite, daje Opština Kotor, onda se zaista pitam što se dešava sa službom zaštite i sa strukom“.

Miranović je odgovorila da njene riječi nisu bile da je ona u obavezi da zatraži takvo mišljenje, niti da je Opština Kotor donijela o Studiji zaštite kulturnih dobara neku odluku. Po srijedi je bila dobra volja. „Mislim da je svaka isključivost u bilo kom poslu nedobrodošla. Obzirom da je PUP, i Studija koja se radi za PUP, strateški razvojni planski dokument koji donosi opština, i mnoge druge studije se rade. I ne moraju, ja sam se jasno ogradila- ja nisam morala da tražim mišljenje Opštine Kotor. Mi smo državni organ koji se bavi ovim poslovima. Pa smo u jednom momentu procijenili da ne možemo sami, pa smo uključili eksperte“. Na pitanje ko su bili eksperti u tom opštinskom timu, Miranović je odgovorila da su, osim nje, Ministarstvo kulture predstavljali Aleksandar Dajković i Lidija Ljesar, a da ne može navesti ko su sve bili predstavnici MORT-a i drugih institucija. „Na kraju, ja ne moram da zapamtim koga je sve angažovao predsjednik Opštine. Niti sam rekla da je za mene sveto pismo to što sam dobila iz Opštine, niti da sam ja sprovela slijepo mišljenje koje sam od njih dobila. Ja prosto procjenjujem da gdje god radim, i koja god državna ili javna ustanova da nešto radi, treba to da radi u sinergiji sa zajednicom u kojoj živi, sa određenim institucijama, i ja ne vidim ništa sporno, niti što je tu problematično, da više mišljenja bude izneseno. I za dobrobit zajednice, i opštine“- istakla je Miranović.

„Od donošenja odluka u Istanbulu u kontinuitetu se sprovode aktivnosti u cilju unapređenja stanja i poštovanja odluka Komiteta“- kaže Dajković uz napomenu da je u oktobru, upravo na inicijativu Uprave, organizovana  radionica o HIA- izradi procjena uticaja na baštinu za projekte u zaštićenim područjima po smjernicama ICOMOS-a, UNESCO-vog Odbora za kulturnu baštinu, gdje su dobijeni značajni inputi kako ovi dokumenti treba da izgledaju.

„Imamo dvije verzije Studije uticaja na kulturnu baštinu za potrebe izrade PUP-a, rigidnu i manje rigidnu. I imamo Studiju uticaja na kulturnu baštinu za Obalno područje, koja je u završnoj fazi. I dvije verzije Studije za PUP su u završnoj fazi. Dakle, nemamo puno posla do finalne verzije i samog usvajanja. Uprava će donijeti taj dokument i poslati ga UNESCO-u na uvid. Ono što je veoma bitno je da donošenjem tih dokumenata budemo sigurni da su to idelani dokumenti. Da smo našli kompromis između ove dvije komponente- razvoja, što je, koliko shvatam, i dalje zvanična politika lokalne uprave,  i komponente koja je nama najbitnija- zaštite sveukupnog područja“. Po riječima Dajkovića, Akcioni plan definiše kao rok za donošenje studija zaštite kraj trećeg kvartala ove godine, ali će ovi dokumenti biti donijeti i ranije. Izrada sveobuhvatne HIA-e je najveći izazov za organe zaštite, jer ranije nisu imali iskustva na izradi ovakvih procjena, osim za projekat izgradnje žičare Kotor- Njeguši, koja je, po riječima Dajkovića, upućena UNESCO-u na procjenu. Sveobuhvatna HIA je kompleksan dokument, koji će, na osnovu zakuljučaka iz Istanbula, sagledati cijelo područje, rekao je dodajući da „nakon što se to odradi, Kotor više nikad, nadamo se, neće doći u situaciju da se u prostoru dese određeni objekti ili promjene koji mogu da naruše univerzalne vrijednosti, zbog kojih je Kotor i njegovo područje upisano na Listu svjetske baštine“.

„Dobra volja, koju je spomenula gospođa Miranović je ono što mi ne vidimo ovdje“- kaže Katarina Nikolić. „Jedno se govori, a drugo radi, a iz iznesenog, a posebno pisma kojim je Ministarstvo kulture odgovorilo Društvu prijatelja baštine, čovjek bi rekao da živimo u Švedskoj, da je sve savršeno i da se sve radi po planovima. Stanje na terenu nama govori da stvari nisu u redu. Stanje u institucijama nama govori da situacija nije dobra. Zato što mi vidimo da je kotorska kancelarija Uprave za zaštitu kulturnih dobara, koja je više puta, u svim izvještajima, pohvaljena od UNESCO-a za svoj posvećen rad, sada potpuno marginalizovana. Stručnjaci koji tamo rade, koji se smatraju stručnjacima na svjetskom nivou, su sada potpuno gurnuti u ćošak, i sve odluke se donose na Cetinju. Mi ne vidimo dobru volju Ministarstva i svih njegovih institucija da se Kotor zaista sačuva. Zato što, uprkos tome što se govori javno, mi vidimo da se uporno donose planovi koji ovo stanje, koje mi sada smatramo jako lošim, čine još gorim. Planovi koji se sada donose su sto puta gori i predviđaju nevjerovatan stepen nove gradnje“- istakla je Nikolić.

Nikolićeva se ponovo vratila na pitanje Studije uticaja na kulturnu baštinu, kao jedan od članova tima koji je radio na ovom dokumentu.

„Kažete da je ta Studija rigidna. Nije rigidna. Ona nije predviđala potpunnu zabranu. Govorila je što, gdje i pod kojim uslovima može da se gradi, a gdje ne može da se gradi“.

„Mi nismo protiv razvoja. Naprotiv. To i jeste naša osnovna ideja- da se zaštiti ono što je vrijedno i da se budući razvoj zasniva na tome. A gradnja beskonačnog broja stanova za prodaju, koji se stavljaju pod kategoriju kondo-hotela, nije nešto što je dobro za Kotor i nije nešto što će predstavljati dugoročni razvoj ovog područja“- zaključila je Katarina Nikolić.

„Studija zaštite kulturnih dobara Svjetske baštine ne može biti rigidna. Ona može biti dobra ili loša. Ja tvrdim da je ta Studija bila dobra. Nije bila ni savršena, ni najbolja. Jer nikad niko nije napravio nešto savršeno. Niko se nije bavio stotinama stranica u kojima su istaknute vrijednosti. Svi se samo bave sa posljednjih nekoliko stranica, koje definišu mjere kako da se zaustavi ovo što svi dokumenti UNESCO-a u posljednje vrijeme kažu da nije dobro. I u tom smislu, ta studija je bila dobra. I vi to sad, kroz taj Akcioni plan potvrđujete. Moratorijumom na gradnju, što je žešća mjera od kontrole koju je definisala ta Studija. I, treba biti vrlo iskren pa reći da je iza toga, što ta Studija nije donesena,  Mi smo za saradnju i insistiramo na saradnji državnih institucija i lokalne uprave. I ne jedne, nego tri lokalne uprave, jer UNESCO u svim svojim dokumentima preporučuje regionalno planiranje i saradnju sve tri opštine u Zalivu. I to jeste problem što ta saradnja ne postoji. Ali, nije saradnja kada date nekome da procjenjuje nešto što je radilo 13 stručnjaka, i to nekome kome se sada ne možemo sjetiti imena, a vrlo jasno znamo ko je, imenom i prezimenom, jer su mišljenja došla potpisana, a sva su bila u funkciji toga da se ta gradnja nastavi. Nama papiri ne znače ništa. Ja bih sad mogla čitati kako izgleda papirologija za lokalitet Glavati. Na pet strana se propisuju uslovi za gradnju, a na šestoj piše da gradnja u uvali Svete Ane nije dozvoljena. Toliko je ozbiljna ta dokumentacija“- reagovala je Marija Nikolić.

„U periodu moratorijuma, cilj nam je da donesemo akta koja će biti savršena, i u tom cilju ćemo angažovati i međunarodne eksperte koji će dati svoje mišljenje na ta akta“- rekao je Dajković ističući da dokumenta i planovi nisu mrtvo slovo na papiru i da se rezultati Akcionog plana već vide kroz Odluku Vlade o zabrani gradnje. „Nakon tih mišljenja, Uprava će imati dodatnu osnovu kako bi ih usvajala i kako bismo bili sigurni da neće ta akta, za koje smo toliko truda, vremena i energije svi zajedno uložili, dovesti do određenih anomalija. Ovo što je kazala koleginica Nikolić- moguće je da se u određenim planovima nalazi nešto što nije adekvatno. Ali, to će pokazati ta studija. Ti objekti sada neće moći da se rade, a ta Studija zaštite, kao i HIA, će pokazati što to nije u redu sa postojećim planskim dokumentima. I onda, nravno, ide usvajanje tog plana, koje će da trasira komplet pravnu regulativu na teritoriji Opštine Kotor“- kaže Dajković, koji je apsolutno siguran da će, bez obzira na kompleksnost poslova, Akcioni plan biti do kraja realizovan, a Izvještaj prema UNESCO-a blagovremen, kako bi Komitet za svjetsku baštinu o njemu raspravljao na zasijedanju 2018.godine. Sigurnost mu uliva činjenica da Akcioni plan propisala Vlada, kao i da su svi dokuementi, po njegovim riječima, u završnoj fazi izrade. Nakon konsultacija sa ICOMOS-ovim stručnjacima oko finesa, kada dobiju njihovo mišljenje, u Ministarstvu kulture će „na osnovu tih mišljenja, i na osnovu naših iskustava ta akta usvajati“. „Pozivam koleginice da nam se i one uključe, i da zajedno to do kraja dovedemo, i da bude savršeno, ponavljam savršeno“- zaključio je Dajković.

„Mi smo veoma aktivno uključene, i to od 2013.godine. I ne razumijem odakle sad više Studija zaštite, postoji jedan Studija zaštite, na kojoj se ozbiljno i predano radilo. I koja je predata u maju 2015.godine“- kaže Kapetanović.

„Nakon više pritisaka na članove radne grupe da se te mjere izmijene, oni nisu pristali na to, jer su željeli da ostanu iza procesa koji je pratio izradu Studije, i stoje iza svojih stručnih stavova. I obratili smo se i Nacionalnoj komisiji za saradnju sa UNESCO-m i Ministarstvu kulture. I tada je Nacionalna komisija poslala pismo i preporučila Upravi za zaštitu kulturnih dobara da se, vezano za taj problem, obrati UNESCO-u. Nigdje nije navedeno, kao što je, na žalost potpuno pogrešno napisano i u Izvještaju  o radu Ministastva kulture, koji je usvoje na Vladi takođe 20.marta, da UNESCO zahtijeva da mi njima dostavimo prevedenu Studiju. Kolege, pogledajte sva dokumenta koja smo dobili od Komiteta, to UNESCO nigdje ne zahtijeva. Nama je samo Nacionalna komisija preporučila Upravi da se, vezano za problem usvajanja Studije, obrati UNESCO-u, a ne da se njima šalje naša Studija. Dakle, UNESCO ne gleda naše studije, mi smo valjda dovoljno stručni da baznu studiju sami uradimo. To je ista Studija, jedan koju imamo, koju je Uprava, po službenoj dužnosti, izmijenila. I dvije godine imamo takvo stanje,“ ističe Kapetanović dodajući:

„Ja ne mogu da shvatim da neko, ko se stručno bavi zaštitom kulturne baštine, i kojega mi plaćamo da to radi stručno i profesionalno, nije svjestan toga da nama Studija treba da bude osnovni dokument. Procjena uticaja na baštinu (HIA) je samo alatka, koja nam pomaže da procijenimo da li razvojni projekti mogu da utiču na one vrijednosti, koje smo mi definisali u Studiji. Da li nama trebaju međunarodni eksperti, da definišu što su vrijednosti prostora Kotora?! Ovo je sramota za struku, da se takvi propusti dešavaju i da se takvi propusti onda vide i u Akcionom planu“- zaključuje Aleksandra Kapetanovič.

„Meni je žao što vi smatrate da je to sramota, kako ste se izrazili. Ja ću još jednom da kažem, zbog građana Crne Gore, da je intencija Vlade Crne Gore da se kroz sprovođenje Akcionog plana definišu svi koraci koji su neophodni kako bi se stanje područja Kotora unaprijedilo i kako bismo do predviđenog roka imali sva ta dokumenta koja su neophodna. I, što se svih tih dokumenata tiče, mi smo apsolutno sigurni da smo na pravom putu. I da ćemo, u konsultaciji sa međunarodnim ekspertima, sve uraditi u skladu sa zakonom i međunarodnim konvencijama“- riječi su Generalnog direktora za kulturnu baštinu, Aleksandra Dajkovića.

„Niko ovdje nije u zabuni što je to Studija zaštite, da li je to krovni ili bazni dokument zaštite određenog prostora“- istakla je Anastazija Miranović. „Ali, mislim i da je svima ovdje jasno da Prostorni plan za obalno područje ima svoju Studiju, a PUP je u odnosu na taj plan planski dokument nižeg reda. Jeste ta Studija ležala dvije godine, ja sam na početku pokušala da objasnim redosljed događanja koja su to uzrokovala. Došli smo do ovog datuma. I sad smo tu, i sa procjenama, i sa studijom višeg reda, i sa ovom studijom, i sada će se stvari pospremiti kako treba. I ne vidim šta je sada tu toliko sporno što ona nije donešena dvije godine prije“- mišljenja je direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara.

„Ranije je istaknuto da su usvajani razni planski dokumenti, svi uz mišljenje institucije, odnosno Uprave. To bi trebalo da je tako, ali nije tako. Mnogi detaljni planovi su usvajani kad prođe onaj rok od 15 dana, do kada je Uprava trebala da da svoje mišljenje, onda stupa na snagu odredba Zakona o uređenju prostora, da Uprava prećutno usvaja planski dokument. Tako da ja od kada sam došla ovdje realizujem mnoge DUP-ove, koji su već na snazi. Dva plana koja sam ja potpisala su DUP Prčanj i Lokalna studija lokacije Glavati. Sve ovo drugo je već bilo- i Dobrota , i Morinj, i Kostanjica. To su sve planska dokumenta. To da je marginalizovana Uprava u Kotoru, da je koleginica marginalizovana, to isto nije tačno. Mi zaboravljamo da je ovo Uprava, da ovo više nije zavod, i da mi imamo jasne rokove koji se moraju poštovati, i svi predmeti dolaze u Kotor. Pa, kad vidimo da ih Kotor neblagovremeno rješava, rješavamo ih mi. Ali, mi smo jedan organ, državni organ. I imamo potpuno pravo da zaposlimo na raznim zadacima stručnjake iz Uprave koje želimo. Kao u svakom kolektivu, uvijek ima problema u radu, ali tu smo da ih rješavamo“ – rekla je Anastazija Miranović, zaključujući da svi sudionici ovog sučeljavanja imaju isti cilj. Država je spremna da se novi sa svim zadacima, kaže ona. „Jeste najveći izazov, ne samo Crne Gore, i ne samo Kotora, izbalansirani održivi razvoj, i napraviti balans između zaštite prostora i njegovog odgovarajućeg razvoja. Sa tim problemima se bore gotovo svi sajtovi na ovoj planeti, gdje imamo UNESCO zaštitu“- poručila je za kraj direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Anastazija Miranović.

„Direktorica pita zašto je sada bitno to što Studija nije usvojena prije dvije godine“- reagovala je Marija Nikolić. „Bitno je, naravno da je bitno, i ona zna zašto je bitno. Bitno je, jer se onda, u međuvremenu, ne bi usvojili Glavati, ne bi izgradio Turski rt, ne bi izgradio Kamp i brojni drugi projekti. Drugo, onda bi ta Studija bila inkorporirana u Studiju za Obalno područje, pa bi ta druga mogla biti i jeftinija, i brže urađena, i puno kvalitetnija. Treće- poziv NVO da učestvuju u radu je svakako dobrodošao, i mi ga prihvatamo, ali za tako nešto bi Uprava trebala biti puno transparentnija u svom radu. Uprava je jedina državna institucija za koju ne postoji link na sajtu Ministarstva kulture, jedina koja nema web sajt“- kazala je Nikolić, nakon čega je Miranović to demantovala riječima da Uprava ima svoj web sajt već dvije godine- www.uzkd.mku.gov.me.

Kapetanović je smatrala bitnim da za kraj pojasni da je Studija uticaja na kultiturnu baštinu za potrebe PUP-a Kotor mnogo detaljniji dokument, i ona mora biti osnova za donošenje Studije za Obalno područje. „Nemojte zavaravati ni nas ni slušaoce da će Studija zaštite za Kotor sada biti usklađivana sa Studijom za obalno područje. To je potpuno pogrešan postupak. Dakle, slažemo se da smo svi na istom zadatku, i cilj nam je da uspostavimo balans između zaštite ovog prostora i razvoja. Samo bih htjela još jednom da podsjetim da građani i građanke Crne Gore vas plaćaju prije svega da štitite ovo područje. O razvoju svi ćemo da brinemo i tražimo najbolji način, ali vi ste jedini koji su odgovorni za zaštitu ovog područja“- poručila je Kapetanović.

„Ja zaštitu gledam kroz razvoj. Ja ne vidim isključivost ni u jednom poslu, pa ni u ovom. Mi jesmo Uprava za zaštitu kulturnih dobara, ali zaštitu kroz razvoj. A ne rigidnu zaštitu, konzervaciju, da niko ništa ne može da gradi“- odgovorila je na to Anastazija Miranović.

Niko se ne zalaže za potpunu konzervaciju, nemojte to govoriti ljudima, reagovala je Marija Nikolić, nakon čega je Aleksandrar Dajković ponovio stav da organi upravaljanja kulturnom baštinom imaju znanja i kapaciteta kako bi ovaj posao doveli do kraja, dobrodošlo je svako učešće NVO, a biće konsultovani i međunarodni stručnjaci, kako „bismo bili sigurni da će naši rezultati biti, ponavljam, savršeni.“

Preuzeto sa sajta Radio Tivta, 4. april 2017.

http://radiotivat.com/anastazija-miranovic-ja-zastitu-gledam-kroz-razvoj/2017/04/

Audio zapis poslušajte OVDJE

Twitter